PJESMA O SELU RAŠĆANU

Oj, Rašćani, moje selo ravno

Svoje grudi staviše na mete

I ti si se naselilo davno

Gdje sjevaju oštre bajonete

Jesi davno ali si i slavno

U rukama balčakovi zveče

Smestilo se podno Vran planine

A krvavi ranjenici ječe

Pa kad sunce sa istoka sine

Leže mrtva i ranjena tjela

Ne možeš se nagledat miline

Bilo ih je i iz tvog sela

Sunce pusti svoje vrele zrake

Boj se bije nekoliko dana

Na te tvoje kule i odžake

Stiže pomoć i sa drugih strana

Od tog ranog sunčanoga žara

Italija šalje dobrovoljce

Sve u tebi živo progovara  

Sve Bosance najbolje borce

A slavuji šarene ptičice  

Koji vole svoju domovinu

Popadale na tanke grančice

Za slobodu ne žale da ginu

Pa vesele na granama tankim

Svaki spreman da na frontu stoji

Raspjevnim glasom svakojakim

Tu je bilo Rašćanaca tvojih

Iznad tebe brdo od kamena  

Ne koliko hrabrih vitezova

A u polju travica zelena  

Iz tvog sela i tvojih domova

Po svem polju raste trava meka

Svaki bješe kao vita jela

Kroz njeg teče Šuica rijeka 

To je ponos tvoga malog sela

Iza brda kad sunce zasije 

Pješadija i topuištvo tuče

Svaka biljka u tebi se smije

Austrijska vojska se povuče

I obasja tvoja bjela stada

Dosta pade junačkih glava

Po poljani zelenih livada

Za radnička i seljačka prava

Pored stada čobanice mlade

Od tih prava ne stvori se ništa

Široke ti njive i livade  

Već krvava ostaše bojišta

Po livadom procvetalo cveće 

Država se u Versaju stvara

Sve se živo počinje da kreće

To je bila kraljevina stara

U školu se opremaju đaci

Toj gospodi režim odgovara

Na posao veseli seljaci

Za stolom se zelenim sve rješava

Sve veselo veliko i malo

Osta radnik bez ikakvih prava

I bolno bi srce propjevalo

Diže raja štrajkove i bune

U tebi su četiri plemena

Da ne radi za tuđe račune

Porodična četiri imena

Jer se pati teretom i gladi

Sva četiri složno udružena

Sirotinja za gospodu radi

Kao da su od četiri brata  

I tadašnja stara kraljevina

Ili ptice iz jednoga jata

Sa svojih je devet banovina

Doživlju se u najbržem letu 

 I upravom grada Beograda

Tvoji ljudi hodiše po svjetu

Monarhija upravlja i vlada

Obiđoše čitavu planetu

 I narodne progoni sinove

Na svakom ih ima kontinentu

Što remete planove njihove

Mladi momci tvoji stanovnici

Sitnu raja koja joj ometa

Oduvjek su najbolji vojnici

Vladala je dvadeset i tri ljeta

Ali nisu bili književnici

Mjenjaše se kraljevi i vlada

O tebi se ne napisa tema

Al se režim ne menja nikada

Zato tvoje istorije nema

Ti Rašćani ako si malo

Pa ma kakva i kolika bila

U tebi je sve raspoloženo

Bez toga si ko ptica bez krila

Trpilo si teror i batine

Nit ikakve uspomene na te 

Do hiljadu devet stotina

Od kad živi stanovnici pamte

Četrdeset i prve godine

Da se samo od tada napiše

Dana šestog mjeseca aprila

Uspomena bilo bi previše

Gusta magla na nebu se nadvila

Uspomena tvojih je toliko

Grom zagrmi sjevnuše oluje

Da ih ne bi opisao niko

Sa zapada navališe guje

Još za vreme feudalnog doba 

Te oluje haraju i kose

Iz tebe je počela seoba 

Avioni teške bombe nose

Sa svijetom naprednim se vežes

A prate ih lake jedrilice

Ti si gnjezdo što junake ležeš

Drumovima lake jedinice

Tvoje žene ko najbolji momci

Te džinovske jedinice švapske

U Titovoj borš se vojsci

I uz pomoć vojske talijanske

I u prve redove su stale

Jure našim poljem i planinom

A mnoge su na bojištu pale

Munjevitom velikom brzinom

Pokazaše velika herojstva   

Sve se tresu brda i doline

Branit zemlju njihova su svojstva

Odjekuju granate i mine

I tuđina progonit ko vraga 

Kroz tu maglu i oblake mračne

Njihova im ognjišta su draga

Hitlerove jedinice zračne

Tvoji ljudi bez ikakve škole

Našim nebom kruže i proleću

Svoju zemlju znali su da vole

Kao pčele po medenu cvijeću

U vrijeme te prošlosti davne

Neprestano iy te magle guste

Bješe pjesma Herceg Bosne slavne

Samo bombe dovuku i spuste

A koja je bila otpjevana

Hitrelova paklena mašina

O životu Hercega Stjepana

I velika sila osovina

Za tu pjesmu rekli su da valja

To svijetu čitavom prijeti

Jer spominje bosanskoga kralja

Sve što živi na ovoj planeti

Bana Tvrtka Kotromanovića

Sve će živo Hitler pomoriti

To su bila nekakva otkrića

I pod svoju čizmu pokoriti

I nekakva duhovita djela

Što ne bude pokorno fašizmu

Uspomena tvoga malog sela

Sve će stavit on pod svoju čizmu

Tvoji su se školovali đaci

Našu zemlju haraju i prže

Kako treba da budu junaci

Vlast lokalnu izdajnici drže

Od duvanjskih sviju redom sela

Hitler svoje oprema racije

Prva škola u tebi počela

Zavadio sve naše nacije

Još uz pomoć i ostalih sela

Zlo je bilo, a gore nastupi

Ta seljačka žuljevita ruka

Ustaše Ante Pavelića

A na ime tadašnjega kuluka

Napijeni otrovnoga pića

Od pijeska, kreča i kamena

Pa ne znaju od svog bjesa

U tebi je škola sagrađena

Oni rade velika čudesa

Baš u tome tvome malom selu

Žene, djecu i ljude bez mane

Sa Dušanom Jelkićem na čelu

Pobacaše u jame bezdane

Na hiljadu devet stotina

U pijanoj glavi im se vrti

Jedanestog ljeta i godine

Kojom će ih umoriti smrti

Nastava je tada otpočela

Da umiru na što većoj muci

Dušan Jelkić iz Sremskoga sela

Odjekuju žalosni jauci

U njoj prvi učitelj bio

Sad Rašćani u velikoj tuzi

 

Za kulturu mnogo znoja lio

Jer ga Švabo s izdajnicim mrzi

On bi uvjek pravio maršutu

Stanovništvo uhvati panika

Kroz seleo po kamenom putu

Opasnost mu prijeti velika

Ispod sela kroz livade rosne

Teške misli muče ga i grizu

Član je bio tada "Mlade Bosne

Jer je kama izdajnika blizu

 

U selu je imao ekipu

Toj se sili valja oduprijeti

Naklonjemu Gavrilu Principu

 Il skrštenih ruku umrijeti

On odrasle uočio bi ljude

Dok naiđe ustaška najazda

Kako treba čovjek dobar da bude

Spali tvoja junačka gnijezda

Da se bore da ne žale snage

Popali ti kule i odžake

Za slobodu domovine drage

Poubija djedove i bake

Sarajevskog posle atentata

Sad u selu ne ostade ništa

A početkom prvog svetskog rata

Svako svoja napusti ognjišta

On od svojih oprosti se đaka

Sve se diže što bješe od snage

Kuća ga je oplakala svaka

Za slobodu domovine drage

Presto je da čita i piše

Jer na poziv partije i Tita

Sad ga ratna vojska mobiliše

Sve u borbu masovno pohita

Duvno nema svoga prosvjetnog kadra

Sve prihvati za oružje skladno

Dođe Brkić učitelj iz Zadra

Za oružje vatreno i hladno

U njeg duša napredno primorska

Sve se diže brdu u brjegove

Odmah društva on formira sportska

Žene, djecu dadoše u zbjegove

Od Jelkića preuze nasledstvo

Napustiše livade i njive

Al je brzo doživeo slavu

Kroz Njemačke jake ofanzive

Slušaše ga kao ličnost pravu

Popadoše naše kruške ranke

Seljaci ga dočekaše rado

Po tri brata sve od jedne majke

Čitavom je politikom vlado

Mnogo krvi prolilo se naše

Politikom toga malog kraja

U bitkama gdje se vojska klaše

Od seljaka on se ne odvaja

Gdje krvavi ranjenici skaču

Svi ga ljudi počeše da vole

Po kostima gavranovi gaču

Sa područja te osnovne škole

A zvijeri ljudsko tjelo zvaču

Sav ga narod pošteno prihvati

Ostaše im tijela na bojištu

Muslimani, Srbi i Hrvati

Na Neretvi i na Tjentištu

Taj će narod dugo da ga pamti

Na Konjicu i na Prozoru

On vaspita svoje đake male

Za Crnu se probijajuć Goru

Za napredne ljudske ideale

Ofanziva pokosi ih kleta

A odraslim ide na sjela

A najviše četvrta i peta

Naučno im pripovjeda dela

I jos ih je poginulo dosta

On se selu odaziva rado

Od Igmana do Zidanog Mosta

Obučava i staro i mlado

Tu izgibe dosta oficira

Đake prave u toku nastave

Komesara mladih komandira

U slobodnom vremenu kasnije

Da bi bila tragedija veća

Obučava one odraslije

Djevojaka ko rosnoga cvjeća

Sve područje u njega se zagleda

Dosta pade na bojnome polju

Jer bijaše on prava legenda

Za budućnost srećniju i bolju

Spomenuta učitelja oba

Ja imena neć da im pišem

U tom selu najteže doba

Jer od tuge nemogu da dišem

Vaspitaše tvoje stanovništvo

Mjesto svadbe i mjesto udaje

Da cjene bratstvo i jedinstvo

Svaka život za slobodu daje

I na malo to područje naše

Goneć švabe i ustaše s'njima

Oni zdravo sjeme posijaše

Boreći se i sa Četnicima

Što brzo prokli i procvjeta

Sve je hrabro i pošteno bilo

I u toku prvog svjetskog rata

Što je tvoje selo odgojilo

Neki momci u toj vojsci carskoj

Nebi fronta nebi barikade

U tadašnjoj Austrougarskoj

Naše tjelo na kom ne ostade

Teška bješe njihova sudbina

Svugdje žrtva po neka je bila

Te su znali da mrze tuđina

Hvala majci koja vas rodila

Ne htjedoše u njoj da se bore

Ni logora zloglasnoga nema

Već u ruske pređoše logore

Tvoja žrtva gdje ne zadrjema

Austrija Srbiju pregazi

Pa kad zaspi vise se ne budi

To se gadno na Bosnu odrazi

Rđavi ih umoriše ljudi

A Srbija svoje predstavnike

Osta dosta crnih udovica

U države otprema velike

Djevojaka mladih vjerenica

S kojima su prijatelji bili

Uplakanih čitavoga vjeka

Traže pomoć al u živoj sili

Baš ko kakva nabujala rjeka

U Rusiji diviziju skupi

Oči su im suzom poplašene

Dobrovoljno da u borbu stupi

A od suza grudi pokvašene

Diviziju sve Jugoslovena

Svi ti borci o kojima rekoh

Bosanaca od hrabri plemena

Izgiboše po svjetu daleko

Srbijanaca žestokog kremena

Sve izgibe u tuđeme kraju

I ostalih nacija i vjera

Roditelji gdje za njih ne znaju

A najviše pravog proletera

I tamo im kosti sagniješe

Na bojištu što popustit neće

A potice im meso razniješe

Borbene im vreline najveće

Mnogi nemaju spomena ni groba

Hrabra vojska naelektrisana

U najljepsa izgiboše doba

Pod komandom Hadžića Stevana

Od petnest do trideset ljeta

Puna volje i puna morala

U vrijeme kad mladost cvjeta

Ona krenu s velikog Urala

Nestade ih sa ovoga svijeta

Tu vojnička koračnica svira

Al 'će na njih ostat uspomena

Kroz prostranstva ledenog Sibira

Dokle traje naših pokolenja

Preko mora, preko okeana

I sjećanja za duga vremena

Putovaše tri mjeseca dana

Čuveno si ti selo Rašćane

Svake noći i svakoga dana

U ratne se oglasilo dane

Čekajući krvavog megdana

Ponosni su tvoji stanovnici

I tu bitku poslednju da biju

Što su svake bitke pobjednici

Baš odlučnu za Jugoslaviju

Što se bije za slobodu svijet

Ruska lađa neprestano plovi

A uvjek si fašistička meta

A prate je morski galebovi

A tvoja je sirotinja raja

Krilima mašu i pomalo gaču

Otjerana iz svog zavičaja

A ponekad na palubu skaču

Nestade ih puno u zbijegu

Na lađi se po malo odmore

U zimskom ledu i snijegu

Pa se dignu u visine gore

Dosta ih je ispustilo dušu

Posmatraju tu pučinu morsku

Jeduć samu travu strijemušu

Da umornu razdremaju vojsku

Kad grčevi u stomaku stegnu

Da im daju razonodu malu

Zatresu se i na zemlju legnu

Da isplove lakše na obalu

Traže hljeba traže zrno soli

Tu veselja ima izobilja

Da se znade od čega ih boli

Na dan plove po stotinu milja

Pomriješe i stari i mladi

Kad valovi zaljuljaju gusti

Od tifusa i velike gladi

Lađa sidra u dubinu spusti

Oj, Raščani moje selo malo

I tu lađa po malo odmara

Sve si svoje za slobodu dalo

Gdje dubina morska odgovara

Za vrijeme tih godina dugih

A kad sunce kroz oblake zasija

Porobi te rat prvi i drugi

Lađa svoju brzinu razvija

Dosta tvojih izgibe vojnika

Plove Crno i Egejsko more

U borbama protiv izdajnika

Put Soluna idu da se bore

Da napišem imena njihova

Vuče lađa dobrovoljce svoje

Ta bi lista bila mnog duga

Na kopnu se junački postroje

Čitaoca hvatala bi tuga

Da krv svoju na Solunu liju

Pjesmu spjevo Djedo iz Rašćana

Austrijsku silu da razbiju

Ja prostora nemam ni vremena

Divizija vojnički korača

Da ostane uspomena trajna

U toj vojsci deset Rašćanaca

U planini ležeć potrbuške

To su bili sve njabolji momci

Na kundeku od vojničke puške

Što dođoše kao dobrovoljci

Na listićim papira bijela

Da na strašnoj kosopuici budu

Nek se pjeva dok postoji sela

I za rodnu da poginu grudu

Dok je sela i u selu ljudi

b

OBAVEŠTENJE 1.5.2018


OBAVEŠTENJE O POSTUPKU PREUZIMANJU VLASNIČKIH-ZEMLJIŠNIH KNJIGA,(GRUNTOVNICE )

U KATASTAR OPŠINE TOMISLAVGRAD, I POZIVU VLASNICIMA NEPOKRETNOSTI

U KATASTAR OPŠINE TOMISLAVGRAD, I POZIVU VLASNICIMA NEPOKRETNOSTI

Ceo članak možete pročitati u rublici novosti

OBAVEŠTENJE 1.5.2018


UDRUŽENJE GRAĐANA “SRBI DUVNA” BEOGRAD OBAVEŠTENJE O ORGANIZACIJI ODLASKA NA LITURGIJU U DUVNO U 2018.GOD.

Udruženje građana “SRBI DUVNA” u saradnji sa Zahumsko-hercegovačkom eparhijom, a uz blagoslov episkopa Grigorija, organizuje godišnju liturgiju u crkvi Sv. Nikole u Duvnu, koja će se služiti 26,maja, 2018.g. u 10 časova .

Ceo članak možete pročitati u rublici novosti

OBAVEŠTENJE 1.5.2018


Možete preuzeti novo izdanje knjige SRBI DUVNO ŽIVOT I STRADANJA     na latinici i ćirilici

Gde možete preuzeti izdanje ćirilici

Gde možete preuzeti izdanje latinica

OBAVEŠTENJE 1.5.2018


Pogledajte video